Ekrem Dupanović, Media Marketing, o BalCannesu

Tema koju smo pokrenuli povodom BalCannesa s namjerom da podržimo organizaciju regionalne revije kreativnosti u oglašavanju, isprovocirala je komunikaciju o svim dosadašnjim idejama o organizaciji regionalnog festivala oglašavanja i pokušajima da se nešto takvo organizira. Ta je komunikacija, u najmanju ruku, značila dvije stvari: prvo, regionalni festival oglašavanja nam je definitivno potreban i, drugo, podržimo BalCannes kao struka nebismo li konačno dobru ideju uspjeli pretvoriti u djelo.

Da ovo podsjećanje na sve inicirane, a neostvarene ideje zaokružim do kraja podsjetiću na jednu inicijativu o kojoj smo razgovarali u Beogradu prije, čini mi se, četiri ili pet godina.

Dragan Sakan i Jernej Repovš, dva neosporna lidera kada je u pitanju razvoj oglašavanja u regiji zadnjih tridesetak i više godina, organizirali su u Beogradu sastanak kojem smo, osim njih dvojice, prisustvovali Franco Moretti, predsjednik ADC*E, Milano, Jani Bavčer, ADC Slovenija,Bojan Hadžihalilović, predsjednik ADC Bosna i Hercegovina, Ivica Vidović, predsjednik ADC Croatia i ja (bio sam pozvan kao glavni urednik Media Marketinga i organizator No Limit Sarajevo Advertising Festivala koji se trebao pridružiti projektu). Razgovaralo se o tome da BeogrAD, festival kojeg je Saki pokrenuo dvije godine prije toga, preraste u regionalni festival tako što će mu se pridružiti Art Directors Clubovi s područja ex-Jugoslavije (Slovenija, Hrvatska, Srbija i Bosna i Hercegovina). U diskusiji se otišlo prilično daleko u vizioniranju budućeg festivala, a Jani Bavčer je uzeo na sebe da kreira vizualni identitet prvog regionalnog festivala kreativnosti u oglašavanju.  Franco Moretti je prihvatio da najbolji radovi s ovog festivala bez kotizacije sudjeluju na festivalu ADC*E u Barceloni.

Nažalost, ni ova ideja nije ostvarena. Koliko se ja sjećam, ADC Hrvatska nije prihvatio predloženi koncept. U jednom dugom noćnom telefonskom razgovoru Saki mi je objasnio kako će odustati od festivala jer sve računice pokazuju da bi taj događaj koštao preko 120.000 eura. Obzirom da imam nekog iskustva u organizaciji festivala, nije bilo šansi da ono o čemu smo razgovarali toliko košta. I danas vjerujem da je to Sakiju bio samo izgovor za odustajanje od festivala za koji, nažalost, nije dobio podršku svih koji su u tome trebali sudjelovati.

Saki je volio festivale, a oni su mu tu ljubav obilato uzvraćali nagradama i to zasluženim nagradama za vrhunska kreativna dostignuća koja su potpisivali on i njegovi saradnici. Saki je imao svoj regionalni festival. Zvao se Ohrideja i godinama je u svibnju održavan na Ohridu (Makedonija), a na njemu su sudjelovale agencije članice New Moment New Ideas Company. To je zapravo bio interni festival na kojem su se najbolje ocjenjeni radovi kvalificirali za slanje na festivale diljem svijeta. Vrlo originalna ideja kako jedna regionalna agencija bira radove koje će slati na festival. Sakijeva ideja, naravno.

Želim da vjerujem kako će agencije iz regije prijaviti dovoljan broj radova na BalCannes kako bi kotizacijama bili pokriveni troškovi organizacije koje će imati HURA. Da bi BalCannes iz ovogodišnje revije kreativnosti prerastao iduće godine u ozbiljan regionalni festival morat će savladati još jednu prepreku koja se zove sponzorstvo. Ne zato što nema kompanija koje bi mogle i trebale biti zainteresirane za sponzorstvo jednog takvog festivala, već zbog činjenice da gotovo nijedna kompanija koja posluje na regionalnom tržištu nema regionalni budžet za oglašavanje i sponzorstvo, već su budžeti raspoređeni po tržištima, odnosno zemljama. U takvoj situaciji, malo će tko dozvoliti da se iz njegovog nacionalnog budžeta financira sponzorstvo regionalnog projekta. Koordinacija nacionalnih budžeta moguća je samo u kompanijama kao što su Agrokor ili Atlantic grupa, u kojima Ivica Todorić i Emil Tedeschi imaju autoritet kojim mogu osigurati jedno takvo sponzorstvo. Najbolji primjer je sponzorstvo Sarajevo Film Festivala kojeg već treću godinu uspješno realizira Atlantic grupa.

Ukoliko se festival kreativnosti u oglašavanju događa u Beogradu, organizator sa sigurnošću može računati na jednog sponzora, odnosno mecenu – srpskog prijestolonasljednika, princa Aleksandra Karađorđevića koji je dva puta podržao Sakana. Prvi put kada je organizirao BeohgrAD festival, a drugi put kada je organizirao svečanost dodjele Epica nagrada. U oba navrata princ Aleksandar je u Bijelom dvoru organizirao raskošan opening party, a u prvom je slučaju prijestolonasljednikov mecena, mladi uspješni srpski businessman iz Londona, vrlo značajnim budžetom podržao BeogrAD festival.

Za kraj da pojasnim naslov ove kolumne. Ako se dobro sjećam, tako je glasio tekst na plakatu prvog BeogrAD festivala. Možda su tu još bili i krv i droga, nisam siguran, ali ideje, sex i alkohol sigurno jestu.

Yes, BalCannes!

Članak je u cijelosti preuzet s portala Media Marketing.