Vladimir Čeh o BalCannesu

Oni koji imaju čega da se sjećaju u industriji oglašavanja, povodom teme posvećene ideji za osnivanje regionalnog festivala oglašavanja BalCannes 2012, prisjećaju se pokušaja i inicijativa da se tako nešto organizira u proteklih dvadesetak godina.

Pravo na sjećanje danas pripada Vladimiru Čehu, istaknutom srpskom kreativcu u oglašavanju, koji je u nekoliko navrata bio što inicijator, a što suosnivač ideje da se organizira regionalni festival oglašavanja.

„Kad već reče Ivan (Stanković): Sjećam se (počeo sam kao ŽIL i VČ), početkom devedesetih pok. Sakan i ja smo razgovarali sa Repovšem i Apihom oko pokretanja privatnog, regionalnog festivala, kakav je bio prije raspada JFTK (Jugoslovenski festival tržišnih komunikacija), da kažem i ja: sjećam se zašto su i kako nasta(ja)li, a i zašto su i kako nesta(ja)li na ovim prostorima. U više navrata do sada sam sudjelovao u pripremi (regionalnog) festivala.

Prvi put mi je pošlo za rukom, 1984-te.  U svojoj prvoj knjizi Pretty Woman, na strani 113.  Dragan Sakan je napisao:

„Moj profesionalni put bi sigurno izgledao drugačije da nije bilo portoroškog festivala. Kada sam prvi put došao u Portorož, bio sam anoniman. Iz sjene sam promatrao starije kolege kako se zabavljaju i druže.  Sljedeće godine osvojili  smo 15 nagrada i na osnovi njih dobio sam poziv da pređem u Studio marketing Delo.  Od tada, osnivači festivala – Repovš (Ljubljana), Pekica (Zagreb,) Čeh (Beograd) uvijek imaju flašu najboljeg vina na moj račun.”

Tako je rekao, tako i činio. Zahvaljujući festivalu, pili smo vino na Sakijev račun, a stvari su krenule drugim putem. Profesija „oglašavanje” je postala priznata. Autori su dolazili na festival jer su željeli da postanu poznati.

Drugi put je to bilo polovinom devedestih: kao predsjednik beogradskog ogranka IAA na sastanku u Budimpešti predložio sam da se pokrene IAA festival “BAF ” (Balkan Advertising Festival). Osnovna ideja bila je da jedan žiri ocjenjuje radove iz svih balkanskih zemalja, pa da imamo jedne kriterije i jedan žiri za ocjenjivanje, a više „festivala”, odnosno – istovremeno i regionalni i lokalne. Najbolje ocijenjen rad uopće je pobjednik u regiji, a najbolje ocijenjen rad iz neke od zemalja (može da bude i peti u regionu) je  – „lokalni pobjednik” te zemlje. Regionalni pobjednik je automatski i lokalni pobjednik, a obrnuto – nije slučaj. Da ne zamaram sad sa kriterijima, bodovima … sve je bilo razrađeno, ali nije bilo presudno: neki su se na sastanku borili da se ne zove „balkanski ”, a neki bili ponosni na to ime, te se diskusija rasplinula. U svakom slučaju, prijedlog je, što se tiče direkcije IAA, bio prihvaćen, ali nije realiziran.

Treći put je to bilo u drugoj polovini devedesetih. Repovš, Sakan i ja dogovaramo da “redefiniramo” prijedlog za regionalni IAA festival. Prepiska s tim u vezi koju sam pronašao u arhivi je iz siječnja 1997. “Projekt ” je predviđao tri festivala koja se realiziraju istovremeno: TV FORUM, RADIO FORUM i PRINT FORUM. Razlog za održavanje tri zasebna festivala istovremeno bila je činjenica da dodijeljene nagrade na ZASEBNOM FESTIVALU imaju bolji image od nagrada po KATEGORIJAMA. Projekt nije realiziran.

Četvrti put je to bilo dvijetisućite: Žozef (pomagao sam!) pravi Zlatni pijetao. Intencija je bila da postane regionalni. Nije ostao ni lokalni. U Beogradu smo, na Sakanovom „BeogrAD” festivalu jedne godine, na njegov poziv, na večeri na splavu, pokušali da pokrenemo regionalni festival. Saki je htio da se svi priključe njegovom, već postojećem, oni to nisu htjeli. Večera je bila sjajna. Prijedlog je propao.

Što reče Ivan – sjećam se da je prije više godina Ekrem napravio „No limit” u Sarajevu. Malčice sam pomagao kod žiriranja. Nije prešao granice BiH, a (nažalost) nije ni preživio.

U Budvi smo proljetos, na drugom festivalu kreativne industrije „ForFest”, ozbiljno razgovarali o prerastanju (dobrog) budvanskog skupa u regionalni festival. Čak je na radnom ručku u vezi s tim spominjano i ime „BalCannes”.

I onda je stigao Rovinj. Ne slažem se sa svim s Ekremom. Mislim da je dobro da postoje i lokalni festivali, da i „mali” vide gdje su, a da je svakako neophodan regionalni festival i da je dobro da to bude Rovinj. Veza je jasna, historijska: nekada je oglašavanje bilo nezamislivo bez medija. Danas su mediji nezamislivi bez oglašavanja.

Pritom, i dalje mislim da je dobra ideja da jedan festival bude „i/i” – i regionalni, i lokalni, kako sam predlagao za IAA devedesetih.

A sad vidim i da sam se zaletio, pa ću da prođem s ovim tekstom kao meni draga ženska osoba s komentarom o debelom tajkunu koji se sjedeći „kotrlja” u vodu na obali mora. Komentar je glasio: „Ne bih mogla s njim, pa da je jedini na svijetu…”. Iskaz  je „popio” repliku njene najbolje prijateljice: „Pa nije te čovjek ni pitao!”

Tako i ja – o festivalu. A nije me nitko ni pitao … „

Intervju je preuzet s portala Media Marketing.